pretposlednji dan oktobra


Na tv Zorica Tomic prica kako je tehnologija otudjila ljude... Verovatno su gay ljudi ispred svog vremena, nas upravo tehnologija spaja. Preko neta sam upoznao neke divne ljude, neki su sada na zalost daleko, neki su jos tu, ali fakat je da sam puno istomisljenika upoznao preko neta. Ali priznajem, ono sto i ja primecujem, to je da mi upravo internet vrlo otezava komunikaciju sa mojim str8 prijateljima... Danas sam imao srecu da upoznam jednog divnog momka zahvaljujuci kom se mazem cokoladom pomesanom sa sljokicama i mirisem na kolace... Sinocna oluja je otresla ono divno zlatno zuto lisce sa lipe ispred mog prozora, pa mi se otvorio prozor u tudje domove... To, naravno, znaci da cu ja morati da popravim roletnu da iste te komsije ne bi imale uvid u moj... I tako... Dok sam zahvaljujuci netu komplikovao susret sa Atlonom, neobicno lako sam ugovorio kafenisanje sa onim preslatkim tipom koga sam video na TV... I saznao jos divniju stvar o njemu, u vezi je vec 2 godine... Po njegovim recima sa deckom potpuno razlicitim od njega.. On voli samocu a decko ne... I upravo to otudjenje koje kod mene izaziva paranoju, nekome prija. Otkrio sam da dovoljno glasna muzika popravlja stvari oko nas. Taj divni (koliko samo koristim ovu rec danas) mp3 plejer, kada se dovoljno pojaca, prosto izbrise svu guzvu u kojoj se zadesim, ne cujem ni komsinicu koja gundja, ne primecujem ni matorku koja mi stoji iznad glave u busu, ne cujem ni mob koji neprestano zvoni... Ceo svet odjednom pulsira u mom ritmu (subliminal sessions mixed by erick morillo), svi problemi se zaborave dok traje baterija, ni hladnoca nije tako nepodnosljiva... Ovaj dan mi je prosao mirisuci na ljubicice i black magic... Umoran sam i ispunjen... Krckao sam kestenje i posmatrao mrlje od cokolade na tek opranim farkama... I bilo mi je divno... Divan je bio ovaj oktobar... E da... Mazite zivotinje, nemojte da ih mucite... (lush filozofija, sa izuzecima, fali mi jos jedan pecat za poklon)... :)))































